Hasko trucanje

Tri ministra policije Srbije, Crne Gore i Republike Srpske vec danima tvrde, kako kazu odgovorno, da Ratko Mladic i Radovan Karadzic nisu na teritoriji koju oni kontrolisu

Piše: Pero Simic

Tri ministra policije Srbije, Crne Gore i Republike Srpske vec danima tvrde, kako kazu odgovorno, da Ratko Mladic i Radovan Karadzic nisu na teritoriji koju oni kontrolisu. Sad normalan covjek treba da nagadja gdje su onda ta dva najtrazenija haska bjegunca, ako tako odgovorne licnosti tvrde da nisu u navedenom bratskom trouglu.

Propali u zemlju svakako nisu, a sve su prilike da bi ministarske tvrdnje, nista drugo nego da nam izgleda malo rasplamsaju mastu, pa da onako naivni optuzimo, ne daj ti Boze, Putina ili eventualno nesretnog Lukasenka, da oni skrivaju ova dva, u najmanju ruku nesavjesna i odmetnuta gradjanina Republike Srpske.

To valjda da bi rasteretili medjunarodnog pritiska svoje glavonje Cavica, Kostunicu, a sada evo i Mila koji se nasao pod sumnjom oko skrivanja, iako to izricito demantuje.

Medjutim vise sam sklon misljenju da ministri ne govore istinu, odnosno da lazu da Ratko i Radovan nisu u pomenutom trouglu, nego da su tamo. To sto je bivsi savjetnik za bezbjednost Radovana Karadzica, izvjesni gospodin Milinic, ambasador BiH u Moskvi, uopste ne mijenja moje misljenje po pitanju boravka dvojice kapitalaca haske liste, kao sto ga nije promijenio ni svojevremeni boravak Dragana Kalinica i Mirka Sarovica Moskvi, kada su u nju doputovali sa onim velikim putnickim torbetinama.

U stvari, ta jedinstvena izjava trojice ministara nije nista drugo do guranje prsta u oko medjunarodnoj zajednici, koja ce nastavi li se sa ovakvim podvalama (lazima) ubrzati demontiranje Republike Srpske.
Elem, meni je potpuno jasno da prije svega Radovan (posto Ratko ima vjerovatno drugaciji scenario zavrsetka haske price) zna da Haski tribunal nije vjecan i da zbog toga vodi tu igru skrivanja i izdrzljivosti, ali u isto vrijeme mi je jasno i da ne zeli i sebicno nece da zna da u tom slucaju ni Republika Srpska nije vjecna. Pa sta kosta da kosta!

A ne da nas kosta nego nas i boli, sve vise i vise! O tome da nije vrijeme za takve igre, pogotovu ne sa svojim narodom, da i ne govorim. Medjutim i Radovan i Ratko i medju haskim bjeguncima i optuzenicima kao da hoce da budu najgori. Pri tome se sami svojski trude da pokazu da nemaju ni osjecaja, ni casti, ni morala.

Ti epiteti castan, moralan, odgovoran prema porodici i otadzbini u proteklih par mjeseci, koliko mi se cini, bili su rezervisani samo za one, ipak malobrojne, koji su se dobrovoljno predali ili najavili predaju. Iako mi, iskreno, nije jasno kako neko moze biti castan i moralan ako se na sudu dokaze da je cinio ili pomagao u zlocinu ili ga nije sprijecio.

No, o tome bi nam vise objasnjenja mogao dati, ukoliko se probudio iz zimskog sna, na primjer Vojislav Kostunica ili jos prije njegov dezurni kljucar i haska stjuardesa, ministar pravde Zoran Stojkovic.
Medjutim, ono sto je bar za sada sigurno i neosporno je svakako cinjenica da je jedan Milan Gvero ispao pametniji i odgovorniji od na primjer Ratka Mladica, svog komandanta koga je toliko obozavao i divio mu se, a naravno i Radovana Karadzica, kome je toliko puta raportirao.

Kao pripadnik izvorne komunisticke skole kojoj ni Staljin ne bi imao sta prigovoriti, general Gvero disciplinovano odlazi u Hag ne zaleci se sto ga, kao Lazarevica, nije primio Kostunica, pa ni patrijarh Pavle.
Kad vec Tito nije ziv, a Mira Markovic nije tu, Gveri je sve ostalo bilo periferno. Da upravo sada ne ispastamo te komunisticke grijehe, mozda bih i saosjecao sa njim. Ovako, nesto ne mogu. Ono sto svakako nisam mogao pretpostaviti je i to da ce i Rasim Delic, ratni komandant Vojske BiH, ispasti pametniji od ove nase dvojice.

E, kad je to ucinio i Rasim, ja onda stvarno ne znam sta cekaju Radovan i Ratko. Jos da je htio Rasim je kao i vecina njegov sunarodnika mogao zatezati i reci: “Pa zar Hag nije samo za Srbe”. Medjutim nije. Ostao je ipak dostojanstven, a kao dokaz da Hag ne sudi samo Srbima, vec ratnim zlocincima.

Znam da bi se Srbi brze uvjerili u to kada bi se tamo nasao recimo i Ejup Ganic, ali vazno je da naprave pomak u shvatanju Haskog suda. To sto svoje bjezanje Ratko i Radovan opravdavaju navodnom cinjenicom da nisu krivi, mogu dokazati samo na sudskom procesu i nigdje vise. Valjda ce im to neko objasniti.

Inace, spreman sam da tvrdim da predaju ili hapsenje Radovana sa nestrpljenjem i najprije ocekuju ostali haski bjegunci iz Republike Srpske. Izgleda da su ti, “sitniji” haski bjegunci, misljenja da bi predajom ili hvatanjem “kapitalaca” Ratka i Radovana, Haski tribunal utolio svoju glad, sto bi znacilo i da se ostalima sudi u BiH, sto ovi “sitniji” ipak smatraju kao neku prednost.

Koliko problemi haskih bjegunaca nose paradoksa u sebi, mozda najbolje govori i primjer hrvatskog generala Ante Gotovine. Drzeci se one stare narodne “vise volim da komsiji crkne krava” dobar dio Srba je preko noci postao zabrinuti za ovog odbjeglog hrvatskog generala, navijajuci u velikoj mjeri da ga hrvatske vlasti ne uhapse.

Ne zato sto mu oprastaju pocinjene zlocine, vec iz straha da bi Hrvatska, privodjenjem pravdi Gotovine, preskocila i posljednju prepreku da u Evropsku uniju udje prije Srbije i Bosne i Hercegovine. To, po njihovom misljenju, ne bi bilo fer, jer su istu kasu, koju su sami zakuhali, svi zajedno probali.

Nezavisne Novine

Objavio/la na 11:14. Objavljeno u Drugi pišu. Možete pratiti sve odgovore na ovaj post kroz RSS 2.0. You can leave a response or trackback to this entry

Morate biti ulogovani da bi komentarisali Logujte se

Logujte se ili registrujte




Forgot?
Register

VIDEO

© 2000 - 2018 PCNEN. All Rights Reserved. Log in

-