Pise: Ilija Despotovic

Cetvrtak - dan protesta. Mitinzi se odrzavaju istog dana kada, po ustaljenoj praksi, zasjeda i crnogorska vlada

Opozicija u Crnoj Gori je napustila praksu kabinetskog pregonjenja sa vlascu, preko saopstenja njenih portparola i medijskim izjavama svojih celnika. Vec drugi put je izasla na ulicu i ustalila cetvrtak kao dan protesta, promovisuci na taj nacin neku vrstu svog "parlamenta". Mitinzi se odrzavaju istog dana kada, po ustaljenoj praksi, zasjeda i crnogorska vlada. Vjerovatno to nije razlog poklapanja, ali se ta cinjenica uklapa u matricu djelovanja opozicije koja je svu svoju politicku, intelektualnu, ljudsku, kolektivnu i pojedinacnu energiju usmjerila protiv predsjednika Vlade Mila DJukanovica. Premijer je opoziciji glavni trn u oku. Sve ono protiv cega protestuje, opozicija svodi na floskulu "rezim Mila DJukanovica".

Mitinzi se odrzavaju pod sloganom "Mi ne ljubimo lance" ili "Znas li jadan da si gladan". Opozicija se, dakle, obraca samim gradjanima i "otkriva" im ono sto oni, ako su zaista gladni, mogu da znaju i po svom zeludcu.

Samim tim sloganom, opozicija je uvrijedila gradjane Crne Gore, tvrdi Miodrag Raduinovic, predsjednik Izvrsnog odbora vladajuce Demokratske partije socijalista, na cijem je celu upravo DJukanovic. I u siroj javnosti ima slicnih reagovanja. Jer, u Crnoj Gori, niko za sebe nece da kaze da je "jadan", cak ni ako je gladan. Opozicija, pak, procjenjuje da je situacija dosla dotle, iako na njenim mitinzima niko, bar ne direktno, ne trazi hljeb, ni posla. Uzvikuju "Milo lopove", "Ranko fukaro", "Crna Gora-Moldavija jedna familija", i bucno skandiraju "is, is". To je upuceno Milu i vlasti - da ode.

Tako se vikalo i u sudnici u Podgorici, na sudjenju politickom lideru Liberalnog saveza Miodragu Zivkovicu, po privatnoj tuzbi Mila DJukanovica, sto je i bio povod opozicionih mitinga. Publika u sudnici, u kojoj su bili i lideri opozicionih stranaka, reagovala je sa "is" na vodjenje postupka od strane sudije Branke Boskovic. Ona je, stoga, morala prekinuti sudjenje, i publiku zamolila da to ostave za ulicu.

Indipendentisti i "Jugosloveni" zajedno

Podrsku Zivkovicu, sefu partije koja se izjasnjava za nezavisnu Crnu Goru, licno, prisustvom u sudnici, pruzaju Predrag Bulatovic, Dragan Soc, Andrija Mandic i Bozidar Bojovic, predsjednici opozicionih stranaka. Njima, koji se srcem i dusom bore protiv nezavisne Crne Gore, Liberalni savez i Zivkovic dobro dodju kao prilika da demonstriraju sopstvenu "demokratsku sirinu".

Podgoricki analiticar Rade Bojovic za Ekonomist magazin kaze da crnogorsku opoziciju sada ujedinjuje samo negativna emocija prema vlasti. Na tome, pak, nema ozbiljne politike, rijeci su Bojovica, koji ocjenjuje da i sama opozicija, kad kritikuje vlast, a posebno reforme, tacnije - njihove posljedice u Crnoj Gori, treba da se reformise.
Neophodne su temeljite i programske i personalne reforme u opoziciji, tvrdi Bojovic i ocjenjuje da najveci dio opozicionih stranaka jos nije uspio da se odlijepi od velikosrpskog nacionalizma. "Politika opozicije je istrosena", kaze Bojovic.

Protiv opozicionih mitinga je i Grupa za promjene, organizacija po imenu nevladina, a stvarno politicka partija koja ne krije svoje namjere da se nametne kao takmac na prvim parlamentarnim izborima. Stalno medijski prisutni Nebojsa Medojevic iz GZP strahuje da mitinzi opozicije mogu dovesti do smjene vlasti na ulici, do nove "antibirokratske revolucije". Takav prevrat bi samo donio revansizam i nove "revolucionarne metode", pretpostavlja Medojevic, koji nista manje od opozicije ne kritikuje aktuelnu crnogorsku vlast.

Opozicija, pak, i ne krije da bi, dolaskom na vlast, zaista pocela "revolucionarnim mjerama" da zavodi red u Crnoj Gori. Predsjednik Socijalisticke narodne partije Predrag Bulatovic je na mitingu opozicije porucio da ce, kad oni dodju na vlast, "privesti pravdi sve one koji su opljackali narod". Sam Bulatovic je jedan od "prvoboraca" prve "antibirokratske revolucije", od prije 15 godina, i bar pola tog perioda bio je u crnogorskoj vlasti. On zna kako se to radi.

Na demagogiju i "revolucionarna" obecanja, izgleda, vise ne padaju ni osiromaseni radnici. Mitingu opozicije nijesu se organizovano pridruzili radnici ni iz jednog preduzeca u Crnoj Gori u kojima se strajkuje, ili na drugi nacin protestuje zbog sopstvenog polozaja. Posebno ne radnici "Radoja Dakica" u Podgorici - koji su bili udarnici "antibirokratske revolucije" 1988-89. godine, ali cije "plodove" sada vide i dozivljavaju na svojoj kozi, bez posla i plata, u pustim fabrickim halama koje nece niko da kupi.

DJukanovic, glavna meta opozicionih mitingasa, ponovo je pozvao opoziciju, i takvu kakva jeste, da stupi u jedinstven reformski front u Crnoj Gori, da se vrati u parlament i tu bije bitke sa vlascu. Opozicija, pak, porucuje da se nece vratiti - do njene pobjede na vanrednim parlamentarnim izborima. "Njihov poraz", "nasa pobjeda", "mi ili oni", to je politicki i drustveni ambijent u kome se sada koprcaju reforme u Crnoj Gori. "Evropski put" Crna Gora i dalje trazi u sopstvenom tumaranju na unutrasnjem prostoru. Pitanje je, u takvoj situaciji, da li ce ga, ili tacnije, kada ce ga naci.

EKONOMIST