Rafinerija nafte u Bosanskom Brodu mogla bi se naci pod stecajem pokazu li se istinitim tvrdnje da su je vlasti bosanskih Srba zalozile kao hipoteku u sumnjivim novcanim transakcijama koje su mogle ukljucivati i pokusaje nabavke oruzja za masovno unistavanje, o cemu ovih dana nagadjaju i sarajevski mediji.

Jedina bosanskohercegovacka rafinerija koja je tijekom rata u toj zemlji pretrpjela ogromna razaranja djelomice je rekonstruirana i od 1996. godine uspjela je obnoviti kakvu-takvu proizvodnju no zbog neuredjenog trzista i medjuentitetskih problema nikada nije dosegla razinu iskoristenosti kapaciteta koji bi jamcili rentabilnost poslovanja.

Zbog kratkorocnih pozajmica i neredovite opskrbe naftom za preradu rafinerija je do danas nagomilala dugove vece od 100 milijuna eura koji trenutacno predstavljaju glavnu zapreku njenoj privatizaciji i trajnom oporavku.

Bosanskobrodsku rafineriju trenutacno opskrbljuje britanska naftna tvrtka ´Vitoil´ a planirano je kako bi do kraja godine moglo biti preradjeno oko 400 tisuca tona nafte.

Grcevite pokusaje spasavanja ove rafinerije mogla bi ozbiljno ugroziti informacija koju je prva ovih dana objavila Televizija Federacije BiH (FTV) prenoseci kako su pogoni u Bosanskom Brodu zapravo pod hipotekom koja je sada dospjela na naplatu zbog duga od 60 milijuna dolara.

Stanovita australno-liberijska tvrtka pod nazivom ´Orbal Marketing Service´ navodno je taj iznos dala u vidu zajma Republici Srpskoj jos 1995. godine a tadasnje vlasti na Palama su kao zalog ponudile rafineriju u Brodu.

FTV je prikazala i presliku dokumenta o hipoteci ovjerenog te godine na sudu na Sokocu, mjestu u kojemu je Srpska demokratska stranka (SDS) i danas neprikosnoveni autoritet.

Svojim potpisom ovaj ugovor je ovjerio i predstavnik vlade RS na cijem je celu tada bio Gojko Klickovic, poslusni izvrsitelj naloga Radovana Karadzica. Klickovic je vec godinama u bijegu pred sadasnjim vlastima Republike Srpske koje ga traze zbog brojnih pronevjera sto ih je pocinio zlorabeci poziciju entitetskog premijera.

Sadasnji predsjednik Vlade RS Dragan Mikerevic bio je potpuno zatecen informacijama o tome da je brodska rafinerija prakticno pred prodajom. On je novinarima pocetkom tjedna kazao kako o takvom necemu prvi puta cuje istaknuvsi kako u njegovom uredu nema nikakvih dokumenata koji bi potvrdjivali takve navode.

Zamjenik direktora rafinerije Dusan Bogdanic takodjer je kazao kako je zaprepasten ovakvim informacijama te da o navodnoj hipoteci nad rafinerijom ne zna nista.

No ministar energetike, rudarstva i industrije RS Milan Bogdanic tvrdi drugacije. On je sarajevskom ´Oslobodjenju´ od srijedu kazao kako je entitetskoj vladi jos u sijecnju predocena informacija o zahtjevu za vracanje 60-milijunskog dolarskog duga.

Predstavnici tvrtke ´Orbel Marketing Service´, i to dvoje Slovenaca i jedna zena podrijetlom s ovih prostora, naplatu duga izravno su, po Bogdanicevim rjecima, zatrazili od ministra pravde RS Suada Filipovica kada su se s njim pocetkom godine sastali u Banjoj Luci.

Po Filipovicevim rjecima, predstavnici australsko-liberijske tvrtke tvrdili su kako su vlastima Republike Srpske te 1995. godine za 60 milijuna dolara isporucili - banane i ananas. Razgovor se zavrsio Filipovicevim zahtjevom da mu se dostavi originalna dokumentacija o ovom aranzmanu kako bi se entitetska vlada mogla ocitovati o zahtjevu za vracanje navodnog duga.

Takva dokumentacija do danas nije poslana u Banju Luku. ´Oslobodjenje´ medjutim sugerira kako bi cijela prica mogla imati zaplet dostojan filmova o Jamesu Bondu.

Navodeci kako je ´Orbel Marketing Service´ zapravo tvrtka u vlasnistvu Nicolasa Alexandera Omana, koji slovi za jednog od najvecih balkanskih krijumcara oruzjem, ovaj list podsjeca na glasine kako je Karadzic pri kraju rata u BiH pokusavao nabaviti kakvo razorno oruzje kojim bi tadasnju nepovoljnu situaciju preokrenuo u svoju korist.

Karadzicev cilj navodno je bio pribaviti tzv. eliptonsku bombu od crvene zive, koju proizvode Rusi.

Prema glasinama koje nikada nisu do kraja potvrdjene niti opovrgnute, Oman je navodno od Karadzica i uzeo novce obecavsi kako ce nabaviti trazenu bombu no ona nikada nije isporucena, a u zamjenu je bosanskim Srbima proslijedjeno drugo oruzje.

Drugi moguci scenarij Karadziceva poslovanja s Omanom bilo je, kako se nagadja, davanje pokrica za ´izvlacenje´ 60 milijuna dolara na privatne racune utjecajnih clanova tadasnjeg vodstva SDS-a.

Nicolas Oman, rodjeni Slovenac s australskim drzavljanstvom, ukoliko je i poslovao s Karadzicem, nije to po svemu sudeci radio samo s njim. Mediji u Sloveniji otvoreno su ga optuzivali kako je oruzje uz posredovanje Hasana Cengica nabavljao i za Armiju BiH pri cemu je naplatio najmanje 30 milijuna dolara. 

HINA