vijesti

analize & intervjui

drugi pišu
afere
polemika
huškanje
istraživanja
mladi
zanimljivosti
scribo ergo sum
info servis

 linkovi

oglasi

 

 

 

 

                                                       17.4.2004.

Korak nazad, dva koraka…

Pise: Vladimir Gligorov

Sada vec moze nesto da se kaze o rezultatima nove vlade. Nekako sumarno bi se moglo reci da je ona napravila jedan veliki ili vise malih koraka nazad. Time se tezi normalizaciji politickih prilika. Za sve ima mesta. No, normalizacija nije sama sebi cilj, pa bi trebalo videti sta ce sada u toj normalnoj situaciji Vlada da cini, a i sta ce da cine drugi, bilo da su socijalisti, radikali ili demokrate.

Napravivsi korak nazad, Vlada je u najmanju ruku povecala neizvesnost oko toga gde zeli da ide. Njeni najzesci kriticari kazu da tezi potpunoj restauraciji starog rezima, onog Milosevicevog. Delimicno je to tacno, jer je sadrzano u ideji normalizacije. Cim su socijalisti postali clanovi vladajuce koalicije, to znaci da je restauriran jedan aspekt starog rezima. Uz to idu i druge obaveze koje Vlada u ime drzave preuzima, koji kao da su kompenzacija za revolucionarne postupke prethodne vlade.

Stranci su opet resili da sacekaju i vide koji ce biti sledeci koraci Vlade. Ovu odluku osnazuju i sve konfuznije odluke i tumacenja tih odluka koji dolaze iz Vlade. Budzet je donet, ali mora neprestano da se tumaci koje su i kolike obaveze njime preuzete. Zakon o optuzenima u Hagu je takodje donet, ali nije jasno kako ce se sprovoditi, posebno posle odluke ustavnog suda da obustavi njegovu primenu na odredjeno vreme. Ministri koji bi trebalo da budu stubovi vladavine prava, cije je uspostavljanje glavni proklamovani cilj ove vlade, neprestano protivrece sami sebi. A i stav prema drzavnoj zajednici je tesko razumeti, jer se ustavna povelja tumaci ne po tome sta u njoj pise, nego po politickom interesu. Jasno je, naime, da su samo dva resora vazna: spoljni poslovi i odbrana. Koji, ako se moze razumeti stav srpske vlade, moraju da budu sprski, moraju da imaju ministre iz Srbije, prakticno uvek.

Dakle, za sada, Vlada je napravila korak unazad, a gde ce nastaviti da ide tek ce se videti. Utoliko je vaznije znati kuda je krenula opozicija. Kada je rec o radikalima i socijalistima, to nije tesko videti. Njima je nova vlada najvise pomogla time sto je prakticno zamrznula odnose sa inostranstvom. U Srbiji koja se oslanja na sopstvene snage, oni imaju izglede da dodju na vlast. Vec u junu ce predsednik Srbije mozda biti covek koji je kao predsednicki kandidat izjavio da mu nije zao sto je, po svemu sudeci, jedna od drzavnih sluzbi bezbednosti ubila jednog novinara pre pet godina.

O zalu za ubijenim predsednikom Srbije i njenom predsedniku vlade nema smisla ni govoriti. U tom kontekstu, naravno, socijalisti nemaju sta da objasnjavaju i mogu da imaju i politicku buducnost.
Neizvesno je, medjutim, sta nameravaju da cine demokrate? Iz nekog razloga, oni misle da bi nekako mogli da se vrate na vlast posle nekog razgovora u cetiri, sest ili osam ociju. Time pokazuju da ne razumeju sta se u stvari dogadja. Ovo, doduse, nije nesto od cega Demokratska stranka nije patila od svoga osnivanja. I tada je bilo potrebno kao sto je i sada: preci potpuno u opoziciju.

Nema demokratije gde ne postoji izbor i to bi trebalo da obezbedi opozicija. Time se cini usluga i samoj Vladi. Ona moze da odluci da ipak napravi jedan, ako ne vec i dva koraka napred kada je vec napravila jedan korak nazad. U suprotnom, zemlja ce krenuti napred kada bude na vlast dovela opoziciju. Koje za sada jos nema

EKONOMIST

 

 

 

 

Copyright 2003. Design&webmastering: Lexus