27.01.2004.  
 

"Sandej Miror" objavio sokantnu pricu, glavni akter za "Vijesti" tvrdi da je sve izmisljeno

Podgorica oznacena kao mjesto prodaje djece bogatim Evropljanima

Britanski tabloid "Sandej miror", koji izlazi u milionskom tirazu, objavio je prekjuce pricu o prodaji djece u izbjeglickom naselju na Vrelima ribnickim u Podgorici i kao jednog od glavnih aktera imenovao Sinisu Nadazdina iz Podgorice, izvrsnog direktora nevladine organizacije "Filija". Pored njega, kako je naveo ovaj list, u trafikovanju djece ucestvovali su i braca Vlaznim i Arton Skrelji.

Nadazdin je, medjutim, juce za "Vijesti" kategoricno odbacio ove optuzbe,tvrdeci da je citav tekst laziran, da potpisnika nikada nije vidio, a da za Skrelje nikada nije cuo.

U tekstu koji je potpisao Grajam Dzonson, naglasava se da su novinaru koji se predstavio kao trgovac djecom na prodaju ponudjeni petogodisnji Aca, njegova sestra Andjela i njihova drugarica Jovana, koji, kako se navodi, zive u bivsem izbjeglickom kampu UN u Crnoj Gori. U tekstu se dalje istice da su istrazitelji lista posjetili kamp "kojim upravlja sef hriscanske humanitarne organizacije Sinisa Nadazdin, kako bi razotkrili ovu bolesnu trgovinu".

- Nadazdin, star 27 godina, rekao je nasem novinaru da se “stotine djece trafikuje iz ovog kampa... Svako koje ovdje vidite je na prodaju... Spreman sam da to uradim zbog svog finansijskog stanja”. U kampu zivi 5.000 izbjeglica u tri jedinice - navodi se u tekstu britanskog lista.

"Sandej miror" tvrdi da su novinaru djeca nudjena po cijeni od 500 eura za tamnoputog trogodisnjeg romskog djecaka, do 5.000 eura za plavokosu cetvorogodisnjakinju, kao i da im je Nadazdin rekao da je prosle godine "dolazio par iz Liverpula da kupi dijete" a prije toga i "ljudi iz Skotske".

- Nadazdin tijesno saradjuje sa dvojicom romskih mafijaskih sefova, Vlaznimom i Artonom Skreljem koji “skupljaju” djecu koja najbolje izgledaju. Mjestani kazu da braca koriste nasilje kako bi vladali logorima i prisiljavaju porodice da predaju svoju djecu a potom sredjuju lazne papire i krijumcare ih u inostranstvo. Nadazdin je rekao: “Arton ima zaista losu reputaciju i ne iznenadjuje nista sto se cuje" - stoji u tekstu "Sandej mirora".

Novinar "Mirora" navodi da ih je Nadazdin poveo da vide dvoje djece cije im je slike prethodno poslao elektronskom postom u Britaniju.

- Zatekli smo Andjelu i Aca kako se igraju na podu prepunom bubasvaba sa drugom djecom. Nadazdin je rekao: “Ovo je najbolja porodica za kupovinu djece. Ocajni su”. Andjela je na prodaju za 3500 eura. Aca mozete dobiti za 2.500 eura - stoji u tekstu.

List opisuje i da se njihova majka bunila, ali da je morala da pristane uz prijetnju smrcu, a da je situaciju smirio Nadazdin koji je rekao da “ona nije bitna".

"Miror" dalje navodi da im je on pokazao jos djece koja su na prodaju i dodaje da je nakon odlaska nastavljen kontakt sa Skreljama i da je Vlaznimov brat Arton vrsio pritisak da se zakljuci dogovor o kupovini djece.

- Svidja vam se Andjela. Ona je 3.500 eura, ali morate pla-titi 1.000 eura depozita kako bi dobili dokument. Imamo djecu i za delikatnije poslove od usvajanja. Imamo djevojcice od 12, 13, 14 godina. Imamo ih 20 spremnih. Sve su to lijepe djevojcice. Neke imaju iskustva u filmovima, neke su bile na Internet sajtovima. Necete biti razocarani. Nemojte dugo cekati, i drugi se interesuju - citira "Sandej miror" Artonove rijeci.

List navodi da je Nadazdin, kada mu je predocen rezultat njihove navodne istrage, negirao da je ucestvovao u prodaji djece iz kampa.
Sinisa Nadazdin rekao je juce "Vijestima" da s gnusanjem odbacuje sve sto je napisano u "Sandej miroru". On tvrdi da nije radio sa potpisnikom teksta, vec sa Dominikom Hipkinsom kome je bio "fikser" - osoba koja novinarima u stranoj zemlji pomaze u pronalazenju kontakata, prevodjenju i slicnim poslovima.

- Ne znam kakav je Hipkinsov status u "Sandej miroru", ali se meni predstavio kao novinar a ne kao covjek zainteresovan za trgovinu djecom. Upoznao sam ga ljetos u Podgorici i radio sam za njega, zbog toga sto je moja NVO, koja se bavi socio-humanitarnom djelatnoscu i bazira se na hriscanskim vrijednostima, imala neke projekte vezane za Rome. Imali smo i neku vrstu vrtica, odnosno dnevnog boravka za romsku djecu. Zahvaljujuci tome, stekao sam poznanstva sa Romima na Koniku i zbog toga je jedan moj poznanik mene preporucio Hipkinsu kao osobu koja moze da mu pomogne u kontaktu sa romskim porodicama - ispricao je vidno uznemiren Nadazdin.

Prema njegovim rijecima, konkretna saradnja sa Hipkinsom trajala je tokom njegovog trodnevnog boravka u januaru u Podgorici, kao i prije i poslije toga u telefonskim kontaktima.

- Kada smo zavrsili posao, razgovarali smo o radu moje NVO. On se ponudio da mi pomogne oko finansiranja, da me spoji sa nekim stranim centrima i nevladinim organizacijama u Engleskoj koje pomazu rad sa Romima i bave se djecom na ulici - istakao je Nadazdin.

On je naglasio da su smijesne tvrdnje da su ga kontaktirali ljudi koji se bave trgovinom djece, kao i to da je rekao da se iz kampa trafikuju djeca i da on to radi zbog novca.

- Te tri recenice su izvucene iz konteksta, iz tri razlicita razgovora i to se vidi u tekstu, jer su odvojene sa po tri tacke. Takodje, pominju se i imena djece. Ja sam vodio Hipkinsa u tu porodicu. Njihova majka se zove Dragana Dundzic i ne zivi u kampu. Izbjeglica je iz Bosne i sa Kosova. Tu porodicu znam vec cetiri godine i vise puta sam boravio kod njih. U nekoliko navrata dodjeljivali smo im odredjenu pomoc. Ona ima sedmoro djece od jedne do 12 godina. Nikada joj na pamet nije palo da svoju djecu prodaje ili daje na usvajanje. Kod njih je tada bila i njihova komsinica i nije tacno da je neko iz nekakve bande bio prisutan i da je jos prijetio - kategorican je Nadazdin.

On tvrdi da nije cuo da je u kampu bilo slucajeva trafikovanja djece.

- Pricali smo o tome i kada sam govorio o djeci koja su prodata, mislio sam na ono sto se desavalo unazad 20 godina medju Romima. Nije nikakva tajna da ta djeca nekim kanalima zavrse u inostranstvu, ali nijednom rijecju nijesam rekao da se bas iz tog kampa trafikuju djeca. Skrelje koje se pominju u tekstu nikada nijesam vidio, niti sam cuo za njih. Mislim da oni ne postoje, pogotovo ne kao kao trafikanti. Zaista ne znam s kim je Hipkins pricao, ali stekao sam utisak da on uopste ne slusa ono sto mu govorim. Nekoliko puta sam mu rekao, na primjer, da ne postoje tri kampa, vec samo dva, a on je ipak napisao u tekstu da ima tri. On je i kucu gdje zive Dundzici opisao kao kamp - prica Nadazdin.

On tvrdi da mejlom nije slao nikakve slike, ali i da jeste u tome ne bi bilo niceg loseg, jer je Hipkins obecavao pomoc i kontakte i govorio je da su mu slike djece potrebne kako bi ih pokazao potencijalnim donatorima.

Nadazdin kaze da je njegova saradnja sa Hipkinsom bila korektna ali da je njihov posljednji razgovor bio je potpuno drugaciji.

- Na kraju teksta se kaze da su me kontaktirali iz "Sandej mirora". Hipkins me je zvao tokom protekle nedjelje. Pricao sam sa njim pet-sest puta i imao isto toliko propustenih poziva. Prosto je navaljivao na mene i postavljao mi neka cudna pitanja. Kao da sam pricao sa nekom drugom osobom. Imputirao mi je neke stvari i ne sjecam se tacno koje su to sve bile recenice. Veze su bile lose, slabo sam cuo, ali pitao me je da li se bavim onim sto je opisao u tom clanku. Tu sam ukapirao da nesto nije u redu i pitao ga: "Dominik, sta to radis? O cemu to pricas"? Cinilo mi se da prica nekoj drugoj osobi. On mi je govorio da se ti razgovori snimaju. Ako stvarno imaju te snimke, moze se jasno cuti da sam mnogo puta ponovio da ga nista ne cujem da ponovi sta je rekao i slicno - kaze Nadazdin.

On je kazao da je sokiran tekstom u "Sandej miroru" i razmislja sta ce da uradi.

- Demanti sam napisao, a razmatram mogucnost na koji nacin mogu da ih tuzim - zakljucio je Nadazdin.

"Vijestima" je juce u redakciji "Mirora" receno da njihov novinar Grajam Dzonson juce nije bio na poslu.

 Hipkins je po gradu jurio “sumnjiva lica”

- Kakav je to profil covjeka i novinara, govori i to sto je stalno govorio kako mu treba slika Vlaznima i Artona. Po svaku cijenu je htio da je ima i na kraju je nasao nekoga da ide sa njim po gradu da traze dvojicu tipova koji izgledaju sumnjivo i da ih slikaju i poslije predstave kao Skrelje. To je dokaz da je "Mirorov" navodni istrazivac bio spreman na sve. Predlagao sam da odemo i u neke druge porodice i u druge kampove, ali to Hipkinsa nije interesovalo. On je napisao da kamp ima 5.000 ljudi, a tamo ih je manje od 2.000. Takodje je napisao da moja NVO vodi kamp, a to nema veze sa istinom.

U tekstu stoji da se on predstavio kao trgovac ljudima, sto nije tacno jer mi se odmah predstavio kao novinar i stalno mi je napominjao da nikome ne govorim da je novinar. Ja sam, ipak, govorio cime se Hipkins bavi, to zna i Dragana Dundzic i njena komsinica koja je bila prisutna. Takodje, isli smo i kod zene cija je petnaestogodisnja unuka kidnapovana prije tri godine i ona isto zna da je Hipkins novinar, ali nju nije pomenuo u tekstu.

Stanovnici kampa tvrde da niposto ne bi prodali djecu

Stanovnici izbjeglickog kampa na Vrelima ribnickim kategoricki odbijaju i pomisao da se u njihovoj sredini prodaju djeca. U ovom kampu, u kojem, prema njihovim rijecima, boravi oko 1.400 ljudi, zivi se vise nego bijedno, ali svi tvrde da, bez obzira na to, niko ne bi prodao svoje dijete.

- Bilo je pojedinih napisa u stampi da je ovaj izbjeglicki kamp leglo lopovluka, prostitucije i trafikinga. To nije tacno - kaze Miljaim Krasnici, predsjednik NVO "Romski put".

Na pominjanje Sinise Nadazdina i humanitarne organizacije "Filija", izbjeglice i raseljena lica, uglavnom Romi i Egipcani, kazu da im je to ime nepoznato, kao i naziv organizacije. Oni sa kojima smo pricali tvrde da ne poznaju Vlaznima i Antona Skrelje.

Koordinator Crvenog krsta za izbjeglicke kampove na Vrelima ribnickim Mensud Krpuljevic kazao je sinoc "Vijestima" da nema informaciju da je u posljednja tri mjeseca otkada je na toj funkciji, NVO "Filija" posjetila kampove i imala bilo kakve aktivnosti vezane za raseljene Rome. Krpuljevicu su nepoznata i imena Nadazdina i Vlaznima i Artona Skrelja.

VIJESTI

Vezani tekst: Niko nije pominjao prodaju djece