Zamislite ovakvu reklamu - Voda ta i ta sa izvorišta Gusarevci!

Gusarevci? Đe je to, Bog te mazo? Ne ide.

Ali kad kažete da je voda ta i ta sa izvorišta koje se nalazi u okviru Nacionalnog parka Durmitor, to je, sa marketinškog stanovišta OK. Ma kakvi OK - OK i po!

Vodu nazvanu Diva, koju ovih dana reklamiraju, stručnjaci za marketing su smjestili upravo u okvire Nacionalnog parka Durmitor. Postoji, međutim, jedna dilema, budući da izvorište sa koga se zahvata, a koje se zove Gusarevci, nije u granicama toga nacionalnog parka.

Ima logike da voda otuda dotiče, pošto je Ivica, u čijem su ponožju Gusarevci, dio obronaka Durmitora, ali bi to tek trebalo dokazivati.

Stara je dilema, da li se smije lagati u reklamama?

Neki vele da smije. Ako smije, koliko smije?

Ako vas u laži uhvate, onda je svejedno kolika je ta laž, jer vi ste lažov. I ne samo to, podliježete sankcijama.

Član 285 Krivičnog zakonika Crne Gore glasi:

"Ko u namjeri obmanjivanja kupaca stavlja u promet proizvode sa oznakom u koju su unijeti podaci koji ne odgovaraju sadržini, vrsti, porijeklu ili kvalitetu proizvoda ili stavlja u promet proizvode koji po svojoj količini ili kvalitetu ne odgovaraju onome što se redovno pretpostavlja kod takvih proizvoda ili stavlja u promet proizvode bez oznake o sadržini, vrsti porijeklu ili kvalitetu proizvoda kad je ovakva oznaka propisana ili se pri stavljanju u promet proizvoda služi očigledno lažnom reklamom, kazniće se zatvorom do tri godine i novčanom kaznom.

Pio sam vodu sa izvorišta Gusarevci (Gornja Bukovica) davno prije nego su je počeli tretirati kao robu i smio bih se u život kladiti da je dobra, ali nijesam spreman da prožderem ni gutljaj laži da se to izvorišta nalazi u okvirima Nacionalnog parka Durmitor.

Da je blizu te granice, blizu je, ali onda je to i trebalo tako reći. Dobar stručnjak za reklame bi iz te činjenice znao izvući pravu poentu.