Svaka čast momci!

Gledao sam večeras slavlje na nikšićkom trgu u čast srećnog uspona Đorđija Vujičić, Draga Vujovića i Marka Blečića na Mont Everest i njihovog, takođe srećnog, silaska sa najvišeg vrha na planeti Zemlji.

Radujem se ovom uspjehu kao i mnogi, ali nijesam radostan zbog glagola koji se ovom prigodom koristi.

Nijesam, doduše, od Đorđija, Draga i Marka čuo da ovaj glagol izgovaraju, ali ga preko zuba preturaju svi ostali, moje kolege novinari pogotovo.

Filozofija istinskog planinarenja u sebi nema ničega što bi se podudaralo sa glagolom koji u sebi nosi stravu ratovanja, posvajanja i otimanja.

Planina se ne osvaja i zato je glagol osvojiti prognan iz planinarskog rječnika. Umjesto njega, kao najprikladniji, koristi se glagol (po)peti, pa umjesto da planinar/ka kaže: 'Osvojio/la sam ...., reći će: „Popeo/la sam ...'. 

"Ka visinama i ćutanju", kako bi u naslovu svojih planinarskih traganja rekao slavni beogradski profesor Raško Dimitrijević.

"Alpinizam je kompleks aktivnosti koje se u suštini svode na kretanja nepristupačnim i neuređenim planinskim predjelima i stijenama isključivo iz "sportskih" (u smislu stila, brzine i dosega), estetskih i kontemplacijskih tj. duhovnih potreba", našao sam u Wikipediji.

Onima koji dolazak na vrh planine doživljavaju kao osvajanje savjetujem da razmisle o tome da li je Njegoš želio da osvoji Lovćen kad je njegov vrh odredio za svoje vječno boravište.

Himalaji, čiji je Mont Everest najviši vrh, na Sanskritu znače Sniježno boravište ( od hima 'snijeg', i aalaya 'boravište'). Podstiče li to ime na osvajanje ili na kontemplaciju?

Može li se osvojiti Sagarmata (Čelo neba), kako na sanskritu zvuči najviši vrh Himalaja?

Kako se može osvojiti neko ko je Čomolungma (Majka univerzuma) - na tibetanskom.

Može, ako se slijedi faustovsko-predatorski duh zapadne civilizacije, koja je posvojila Majku univerzuma imenom Ser Artura Džordža Everesta, koji je objavio visinu Čela neba na osnovu šest odvojenih mjerenja.

Može ako se navodi da se prvi na najviši vrh Sniježnog boravišta godine kad sam ja rođen popeo ser Edmund Hilari, a zaboravi da je sa njim bio i Nepalac Tenzing Norgaj.

Oni koji su bili makar i na jednom vrhu znaju da ih tamo nije odveo nikakav predatorski instinkt, čak i ako su, možda, bili skloni da tako o svom hodočašću govore, već istinska potraga za onostranim u sebi i izvan sebe.