22.11.2003.  
 

Sta pise u izvjestaju eksperata OEBS-a i Savjeta Evrope o aferi seks trafiking

Policija i DB se petljali u istragu,a Radonjic govorio najgore o S.C.

Redakcija “Vijesti” odlucila je da objavi izvjestaj nezavisnih medjunarodnih eksperata o aferi seks- trafiking koji potresa Crnu Goru vec godinu dana. Uprkos cinjenici da OEBS i Savjet Evrope sa ovog dokumenta nijesu skinuli oznaku tajnosti, uvjereni smo da je nasa odluka u interesu crnogorske javnosti, koja treba da se upozna sa misljenjem relevantnih strucnjaka o ovoj aferi, kako bi se zaustavile dalje spekulacije.
Tekst izvjestaja koji se sastoji iz uvodnih razmatranja i ocjena o svim akterima u ovom slucaju objavljujemo integralno u dva nastavka uz redakcijski prevod i opremu. Imena u zagradama predstavljaju redakcijsku intervenciju radi lakseg pracenja dokumenta

Izvjestaj nezavisnih eksperata generalnim sekretarima OEBS-a i Savjeta Evrope o njihovoj posjeti Podgorici od 22 do 24 jula. 2003.

3. septembar 2003.

I.UVOD

a)Pozadina izvjestaja

1. Dana 16. juna 2003. vicepremijer Republike Crne Gore g. Dragan DJurovic, dao je izjavu Stalnom savjetu OEBS-a u kojem je opisao reformske napore Republike, posvecujuci narocito paznju izazovima koje predstavlja fenomen trgovine ljudima, a posebno u svjetlu medjunarodnih kritika Crne Gore u vezi sa slucajem trgovine ljudima koji je prijavila moldavska drzavljanka (u daljem tekstu “svjedokinja S.C.”) u novembru 2002. Izrazavajuci stav Crne Gore kao odgovornog partnera medjunarodne zajednice, spremnog da ispuni svoje obaveze koje je preuzela zajedno sa Srbijom pridruzivanjem Savjetu Evrope, vicepremijer je najavio “spremnost Crne Gore da omoguci nezavisnom timu eksperata da procijeni pravni okvir u kojem je slucaj vodjen i da utvrdi da li je ovaj slucaj procesuiran sa pravne tacke gledista u skladu sa pravnim standardima procesuiranja slucaja”. Vicepremijer je dodao da je “Vlada Crne Gore spremna da prihvati nalaze ekspertskog tima, i u mjeri u kojoj je ovlascena, reaguje na izvjestaj i preduzme mjere u okviru svog ustavnog polozaja, kako bi se svi moguci propusti ispravili”.

2. Vicepremijer je, u ime Vlade Crne Gore, potvrdio ovu inicijativu u pismima od 27. juna 2003, pozivajuci OEBS i Savjet Evrope da imenuju tim nezavisnih eksperata koji ce posjetiti Crnu Goru kako bi ispitao da li je predmetni slucaj sproveden u skladu sa zakonom.

3. Generalni sekretari dvije organizacije zajednicki su prihvatili ovaj poziv u pismu vicepremijeru od 2. jula 2003. i imenovali medjunarodni tim nezavisnih eksperata (TNE). Pismom od 11. jula 2003. oni su obavijestili vicepremijera o sastavu TNE, i predlozili datume posjete (22-24. jul 2003.) i mandat TNE, ukljucujuci uslove i modalitete posjete, kao i zahtjev da dobiju kopiju krivicne prijave i kratku hronologiju slucaja.

4. Zamjenik premijera prihvatio je datume i uslove posjete, kao i predlozeni mandat pismom od 18. jula 2003.

b.Mandat

5. U pismu od 27. juna 2003, vicepremijer je saopstio: “Nas zajednicki cilj je da utvrdimo zakonitost ovog slucaja, koji ce, siguran sam, doprinijeti nasoj buducoj saradnji i eliminisati sve sumnje u rijesenost crnogorske Vlade da se bori protiv organizovanog kriminala, kako bi doprinijela kaznjavanju svih pocinilaca ovih uzasnih djela”.

6. Pismom generalnih sekretara dvije organizacije od 11. jula 2003, predlozen je sljedeci mandat TNE koji je prihvatila Vlada Crne Gore pismom od 18. jula 2003:
“Predlozeni mandat nezavisnih eksperata bice da procijene relevantne cinjenice o predmetnom slucaju trafikinga, da utvrde kako je slucaj vodjen, da ocijene uskladjenost postupka sa nacionalnim i medjunarodnim standardima u ovoj oblasti kao i da preporuce buduce akcije u borbi protiv trgovine ljudima. Postujuci u potpunosti nezavisnost sudstva, ova procjena obuhvatice reviziju dokaza i nacin na koji su oni prikupljani i obradjivani. Nezavisni ekspertski tim dobio je instrukcije da napravi izvjestaj nakon svoje posjete, u kome ce izloziti svoje nalaze i preporuciti crnogorskoj Vladi kakvu akciju treba da preduzme u borbi protiv trgovine ljudima uopste, ukljucujuci narocito ovaj slucaj”. 

c.Sastav tima nezavisnih eksperata

7. U TNE je bilo cetvoro nezavisnih eksperata: g.Goran Klemencic, profesor krivicnog prava (Slovenija), gdja Kacusa Kodele Kos, bivsi inspektor kriminalisticke policije, predsjednik NVO “KLJUC” (Centar za borbu protiv trgovine ljudima) Ljubljana (Slovenija), g. Albreht Menc, bivsi sudija Viseg suda u Hamburgu (Njemacka), gdja Mardzolajn Vervejl, visi tuzilac, specijalizovana za slucaj trgovine ljudima (Holandija).

8. Nijedan od eksperata ne zivi u Crnoj Gori niti je clan bilo koje misije u Crnoj Gori.

9. Tokom intervjua u Podgorici, TNE-u su pomagali sljedeci sluzbenici OEBS-a i Savjeta Evrope: Iz Savjeta Evrope, generalni direktorat za pravna pitanja: g. Manuel Lezertua, sef odjeljenja za privredni kriminal i gdja Katerina Bolonjeze, administrator, odjeljenja za probleme kriminala. Iz OEBS-a gdja Dzejmi Faktor, sef za demokratizaciju, biro OEBS-a u Podgorici i gdja Almira Pozder, prevodilac, misija OEBS-a u Bosni i Hercegovini.          

II.Metodologija rada TNE

10. U veoma kratkom vremenu, intenzivan raspored intervjua ugovorio je biro OEBS-a u Crnoj Gori, uz dragocjenu pomoc g. Veska Garcevica, pomocnika ministra spoljnih poslova, centra aktivnosti crnogorske Vlade za organizaciju posjete.

11. TNE je stigao u Podgorici uvece 21. jula 2003, a otputovao uvece 24. jula 2003. i rano ujutru 25. jula 2003. Tokom tri dana posjete, TNE je razgovarao sa vladinim zvanicnicima, kao i sa policajcima, tuziocima, sudijama, advokatima odbrane i zrtve i predstavnicima nevladinih organizacija.

12. Prije posjete, TNE-u je dostavljena osnovna dokumentacija o pozadini posjete, ukljucujuci:

- pisma razmijenjena izmedju crnogorske Vlade i dvije organizacije o ovom slucaju i planiranoj posjeti,
- OEBS/ODIHR, Analiza studije slucaja "Trgovina zenama u Crnoj Gori - mehanizmi zastite zrtava/svjedoka", koju je uradila Urlike Gacke, decembar 2002/januar 2003.
-OEBS/ODIHR, "Preliminarna procjena bezbjednosti sklonista “Sigurna kuca” za zrtve trafikinga", koju je uradila Urlike Gacke, decembar 2002.
- Izvjestaj o “Slucaju trafikinga Moldavke" u Crnoj Gori” sefa Radne grupe Pakta stabilnosti za borbu protiv trgovine ljudima gdje Helge Konrad, 29. januara 2003. Crnogorski non-pejper o djelovanju protiv trgovine ljudima (pocetak 2003.)
- Pismeni podnesak Crne Gore o izlaganju vicepremijera Dragana DJurovica na Stalnom savjetu OEBS-a 16. juna 2003.
- Prvi kvartalni izvjestaj Savjeta Evrope o postovanju obaveza Srbije i Crne Gore i primjeni programa saradnje nakon prijema (SG/INF (2003.) 28, 7. jul 2003).

13. Nakon dolaska TNE u Podgoricu crnogorski centar aktivnosti dostavio je TNE-u kratku hronologiju ovog slucaja, kopiju krivicne prijave protiv cetvorice osumnjicenih i kopiju odluke zamjenika osnovnog tuzioca od 30. maja 2003. da obustavi gonjenje cetvorice osumnjicenih.

14. Tokom intervjua TNE je dobio priliku da izvrsi uvid u sudski predmet i dostupni dokazni materijal, ukljucujuci razne fotografije, video snimke policijskog intervjua sa svjedokinjom S.C., kao i naknadne video trake koje se ticu postrojavanja osumnjicenih osoba kako bi ih svjedokinja S.C. identifikovala.

15. TNE zeli da izrazi svoju zahvalnost Vladi Crne Gore i zvanicnicima koji su pristali da razgovaraju. TNE zeli da izrazi narocitu zahvalnost onim intervjuisanim osobama koje su bile spremne da govore o ovom slucaju i njihovoj ulozi u njemu a nijesu pod nadleznoscu Vlade, poput pripadnika sudstva i tuzilastva, advokata i osoba koje rade za nevladine organizacije.

16. U ovom izvjestaju je ulozen napor da se izbjegne pominjanje imena osoba. Medjutim, kako bi se dali razlozi za strukturalne greske i kako bi se ucinile preporuke da se one izbjegnu u buducnosti, bilo je neophodno pomenuti neke radnje i funkcije.  

III. USLOVI/OGRANICENJA RADA TNE

17. TNE je misljenja da su brojna prakticna ogranicenja predstavljala izazov ispunjenju njegovog mandata, poput:

- TNE se nije mogao upoznati sa predmetom prije posjete i zbog vremenskih ogranicenja bio je u mogucnosti da pregleda samo odabrana dokumenta iz predmeta na licu mjesta. Prema tome TNE nije mogao da preduzme kompletnu inspekciju dosijea ovog slucaja;

- Posjeta je trajala samo tri dana;

- TNE nije mogao da se sretne sa sljedecim osobama: bivsim drzavnim tuziocem (koji je odbio da se sretne sa TNE) i bivsim ministrom unutrasnjih poslova, nekim relevantnim policajcima, sudijama Viseg suda, visim tuziocem u Podgorici, svjedocima ekspertima koji su ocjenjivali medicinsko stanje svjedokinje S.C., i iznad svega samom svjedokinjom S.C.

- Nakon sto je cuo direktno kontradiktorne izjave od nekih zvanicnika, TNE nije imao priliku da se sa njima ponovo suoci;

- Posto su svi razgovori bili prethodno zakazani, nije uvijek bilo dovoljno vremena za neke sastanke;

- Razgovori su vodjeni u kancelarijama intervjuisanih osoba;

- Povjerljivost i privatnost nekih intervjua nije postovana prije, tokom i nakon intervjua;

- TNE je naisao na odredjen otpor tokom intervjua, poput odbijanja da se imenuju odredjeni policajci;

- Slucaj koji je TNE ispitao fokusirao se na cetvoricu osumnjicenih. Moguce je da su druge preliminarne istrage, povezane na neki nacin sa svjedokinjom S.C., preduzete u vezi sa drugim osobama osim cetvorice osumnjicenih. Ako su takve radnje preduzete, one bi takodje bile relevantne za ispitivanje predmetnog slucaja.

18. Pomenute faktore trebalo bi uzeti u obzir kada se cita ovaj izvjestaj. TNE je razmatrao mogucnost da obavi dodatnu posjetu, ali je odlucio da nova posjeta ne bi bila od ikakvog sustinskog znacaja za procjenu ovog slucaja od strane TNE, ako ne bi mogao da sprovede pravu istragu, ima puna policijska ovlascenja, da prevede citav predmet i da razgovara sa samom svjedokinjom S.C.  

IV.Sadasnji pravni i institucionalni okvir za borbu protiv TRGOVINE LJUDIMA

19. TNE je konstatovao i pozdravio znacajne napore u borbi protiv trgovine ljudima koji su ulozeni u Crnoj Gori u posljednje dvije godine.

20. U februaru 2001. u sklopu napora Crne Gore unutar Radne grupe za trafiking u Paktu stabilnosti, Vlada je imenovala nacionalnog koordinatora za borbu protiv trgovine ljudima. Nacionalni koordinator predsjedava Projektnim odborom za antitrafiking, u kojem su predstavljene nacionalne institucije, nevladine i medjunarodne organizacije. Specijalna radna grupa za borbu protiv trafikinga formirana je unutar policijske sluzbe i primijenjeni su programi obuke na temu trgovine ljudima.

21. Na snazi od juna 2002, amandmani na Krivicni zakon Crne Gore ukljucuju i clan koji kriminalizuje djelo trgovine ljudima, kaznjivo zatvorom od najmanje godinu dana a najvise 10.godina. Iako je ova promjena znacajna i prilicno progresivna, uzimajuci u obzir situaciju u regionu, TNE smatra da je ostalo jos da se uradi na reformi i Krivicnog zakona i Zakona o krivicnom postupku, kako bi zakonodavstvo u ovoj oblasti bilo u potpunosti u skladu sa medjunarodnim standardima. Reforme oba zakona su trenutno u toku.

22. Pored otvorenosti Crne Gore za medjunarodnu saradnju u ovoj oblasti, preduzete su i vazne inicijative na raznim nivoima kako bi se povecala svijest ljudi o pojavi trgovine ljudima.

V. SLUCAJ SVJEDOKINJE S.C.

a. Rezime slucaja

23. Prema informacijama koje su bile dostupne TNE-u, hronologija slucaja je sljedeca:

- Novembar 2002: svjedokinja S.C. prijavljuje se policijskoj stanici u Podgorici; kasnije, svjedokinja S.C. je odvedena u skloniste “Sigurna zenska kuca”;

- Kraj novembra 2002: Prva dvojica osumnjicenih (I.K. i E.J.) su uhapseni i izvedeni pred istraznog sudiju Osnovnog suda u Podgorici; Ispitani su; Istrazni sudija im je odredio pritvor;

- Pocetak decembra 2002: Druga dvojica osumnjicenih (Z.P. i B.O.) od kojih je jedan u to vrijeme bio zamjenik drzavnog tuzioca, uhapseni su i izvedeni pred istraznog sudiju Osnovnog suda u Podgorici; Ispitani su; Istrazni sudija im je odredio pritvor;

- Pocetak decembra 2002: Otvorena je sudska istraga na zahtjev zamjenika osnovnog tuzioca u Podgorici protiv cetvorice osumnjicenih za “trgovinu ljudima” i “prisiljavanje na prostituciju”;

- Kraj decembra 2002: Troclano sudsko vijece Osnovnog suda u Podgorici produzilo je pritvor svoj cetvorici osumnjicenih, na zahtjev istraznog sudije;

- Kraj decembra 2002. do kraja januara 2003: Advokati odbrane zalili su se Visem sudu u Podgorici na produzenje pritvora od strane Osnovnog suda (produzenje je zahtijevao istrazni sudija); Visi sud vraca odluku Osnovnom sudu zbog proceduralnih razloga; Troclano vijece Osnovnog suda izdaje novo rjesenje o produzenju pritvora; Odbrana se ponovo zali; Visi sud u Podgorici odbacuje odluku Osnovnog suda i naredjuje ukidanje pritvora za svu cetvoricu osumnjice-nih 27. januara 2003;  

- 25. januara 2003: Svjedokinja S.C. napusta Republiku Crnu Goru.

- April 2003: Istrazni sudija zavrsava istragu i salje predmet osnovnom tuziocu da odluci hoce li podici optuznicu; Tuzilac trazi od istraznog sudije dopunu istrage; Istrazni sudija ne slaze se o potrebi za daljom istragom i odlucuje protiv njenog nastavka; Troclano vijece Osnovnog suda podrzava odluku istraznog sudije;

- 30. maj 2003: Osnovni tuzilac donosi odluku da odbaci slucaj;

- 2. jun 2003: Istrazni sudija donosi rjesenje o obustavljanju istrage;

- Od januara - februara 2003. pa dalje: Advokati odbrane podnose krivicnu prijavu zbog laznog svjedocenja protiv svjedokinje S.C.; Osnovni tuzilac odbacuje prijavu; Advokati odbrane podizu tuzbu kao supsidijarni tuzioci; Osnovni sud u Podgorici odbacuje tuzbu; Advokati odbrane zale se na tu odluku; Visi sud u Podgorici prihvata optuznicu i postupak je trenutno u toku.

b. Procjena pravnog okvira u kojem je slucaj procesuiran

24. Zbog citalaca ovog izvjestaja koji nijesu upoznati sa crnogorskim krivicnim postupkom, neophodno ga je ovdje ukratko predstaviti, narocito kada je rijec o podjeli nadleznosti i odgovornosti izmedju razlicitih aktera u istraznom postupku (policija, tuzilastvo, sud) i u smislu relevantnosti aktivnosti ili pasivnosti nekih ucesnika: - Zakon o krivicnom postupku (ZKP) na snazi u Republici Crnoj Gori u sustini je nepromijenjeni zakon o postupku bivse SFRJ iz 1977. U mnogim aspektima on je ispod evropskih standarda postenog sudjenja, a u isto vrijeme ima ozbiljne nedostatke u vezi sa efikasnoscu istrage novih tipova teskih krivicnih djela (kakva su trgovina ljudima i organizovani kriminal i korupcija uopste). - Sistem krivicnog pravosudja u Crnoj Gori zasnovan je na principu obaveznosti gonjenja, principu “legaliteta”. Policijska vlasti su obavezne da preduzmu sve neophodne mjere na otkrivanju pocinioca, otkrivanju i obezbjedjivanju tragova djela i predmeta dokazne vrijednosti, kao i prikupljanju informacija koje mogu biti korisne za sprovodjenje uspjesnog krivicnog postupka. Kako bi ispunila ovu obavezu, ZKP dodjeljuje policiji niz ovlascenja tokom tzv. preliminarne istrage (“preliminarna” za razliku od “sudske” istrage). Medjutim, prikupljajuci informacije, policiji je zabranjeno da ispituje lica kao osumnjicene, svjedoke ili svjedoke eksperte, a takva informacija ne moze se koristiti kao dokaz na sudu (sud ne moze svoju odluku zasnovati ni na jednom svjedocenju kao dokazu koji je prikupila policija). Preliminarna istraga zavrsava se krivicnom prijavom koju policija podnosi javnom tuziocu, koji, nakon ocjene, podnosi zahtjev za sprovodjenje istrage istraznom sudiji. Nakon podnosenja krivicne prijave, policijska istraga se zavrsava. Oni obicno sprovode dalje radnje samo po izricitom zahtjevu javnog tuzioca ili istraznog sudije.

- Prema ZKP, javni tuzilac je ovlascen da preduzme potrebne mjere na otkrivanju vrsenja djela i pocinilaca, i da zahtijeva da se sudska istraga, pojedine istrazne radnje i pritvor naloze ili izvrse. Javni tuzilac je ovlascen da u bilo koje vrijeme trazi objasnjenje od policije o bilo kom slucaju, i da od nje zahtijeva da preduzmu odredjene mjere. Medjutim, ovlascenja javnog tuzioca da usmjerava policijske istrage su izuzetno ogranicena u praksi, posto obje organizacije imaju potpuno odvojene hijerarhijske strukture, a nema kulturne saradnje izmedju ove dvije institucije. U praksi, javni tuzilac nije angazovan u procesu prikupljanja informacija i dokaza u preliminarnoj istrazi i ne nadgleda niti usmjerava rad policije. - Sudsku istragu nalaze i vodi istrazni sudija, na zahtjev javnog tuzioca. Tokom istrage, istrazni sudija prikuplja informacije i dokaze neophodne za odluku o podizanju optuznice ili obustavljanju postupka, a i obezbjedjuje dokaze koje mozda nece biti moguce ponoviti na sudjenju. Istrazni sudija je obavezan da istrazuje i prikuplja i inkriminisuce i oslobadjajuce dokaze. Javni tuzilac i odbrana mogu zahtijevati da istrazni sudija sprovede odredjene radnje i mogu prisustvovati tom postupanju. Istrazni sudija takodje odlucuje o odredjivanju pritvora (obicno na zahtjev tuzioca). Protiv radnji istraznog sudija tokom istrage, poput odredjivanja pritvora, moguca je zalba troclanom sudskom vijecu. U nekim slucajevima, zalba se moze uloziti protiv odluke tog vijeca Visem sudu. U svakom trenutku istrage, istrazni sudija, sudsko vijece ili Visi sud moraju po sluzbenoj duznosti obustaviti postupak ako utvrde da nema dovoljno dokaza za sumnju da su osumnjiceni pocinili djelo. Nakon sto istrazni sudija zavrsi istragu, vraca predmet javnom tuziocu da odluci hoce li podici optuznicu. Ako se optuznica podigne (sto se dogadja u ogromnoj vecini slucajeva), odbrana moze prigovoriti na nju pred troclanim vijecem Osnovnog suda. Ako je taj prigovor neuspjesan, slucaj ide na sudjenje. 

25. TNE je identifikovao sljedece nedostatke u crnogorskom krivicnom postupku koji su relevantni za slucaj svjedokinje S.C. ali i za svaku istragu i gonjenje za teska krivicna djela (ukljucujuci i trgovinu ljudima):

- Odnosi i podjela ovlascenja izmedju nadleznih vlasti ukljuceni u istraznoj fazi krivicnog postupka (policija, tuzioci i sud) su komplikovani, a nivo saradnje nije uvijek zadovoljavajuci;

- Svjedocenja koje prikupi policija nemaju dokaznu vrijednost na sudu. Dokazi poput svjedocenja zrtve moraju se ponoviti na sudu (prvo pred istraznim sudijom, a cesto opet pred sudecim vijecem). To vodi ka dupliranjima i, narocito u slucaju trgovine ljudima, do ponovne traumatizacije zrtve;

- Sadasnji zakon ne obezbjedjuje upotrebu specijalnih istraznih sredstava za otkrivanje i istragu teskih krivicnih djela, ukljucujuci i trgovinu ljudima;

- Ne postoje jasna pravila o zastiti svjedoka ili uopste o odnosu prema ranjivim svjedocima/zrtvama, ukljucujuci i nacin na koji treba sprovoditi ispitivanje traumatizovanih svjedoka.

- Nema jasnih pravila o identifikaciji i postupku postrojavanja pri prepoznavanju osumnjicenog od strane zrtve. Prostorije za obavljanje ove procedure identifikacije cesto ne postoje ili nijesu adekvatne;

- Prava odbrane tokom istraznog postupka ispod su standarda koje postavlja Evropska konvencija o ljudskim pravila i osnovnim slobodama (pristup dokumentima, kontakt sa pritvorenima, itd.).

I. Generalni komentar

26. Zbog kompleksnosti slucaja i polozaja nekih osoba koje je imenovala S.C. i/ili uhapsenih tokom policijske i sudske istrage, razumno je tvrditi da slucaj svjedokinje S.C. nije bio normalan krivicni slucaj. Na osnovu svoje procjene, TNE je cvrstog misljenja da su slucaj u razlicitoj mjeri lose vodili gotovo svi akteri ukljuceni u ovaj proces. Iz razloga navedenih u daljem tekstu, postupanje u ovom slucaju takodje otkriva strukturalne defekte koji mogu uticati ili podriti sprovodjenje pravde u bilo kom teskom slucaju u koji su navodno umijesani visoki zvanicnici. Pored toga, velicina Republike Crne Gore, cinjenica da mnoge porodicne i licne veze vezuju ljude, medijska paznja posvecena takvim slucajevima i priroda ucesca medjunarodne zajednice, faktori su koji ovakvu vrstu slucaja cine jos tezom. 

II.Policija

27. Na samom pocetku slucaja, policija je djelovala onako kako se moze ocekivati da profesionalna policijska sluzba djeluje. Medjutim, nakon sto su izjave svjedoka S.C. ukazale na moguce proporcije slucaja i umijesane osobe, postupanje policije postala je kompleksnija i zatrazen je savjet (ili dozvola) od ministra unutrasnjih poslova (Andrija Jovicevic) da se nastavi sa slucajem. Ovo bi se moglo razumjeti, s obzirom na organizaciju crnogorske policije, ali je strukturalno problematicno. TNE prihvata mogucnost da ucesce razlicitih visokih zvanicnika Ministarstva unutrasnjih poslova nije imalo u potpunosti zdrav efekat na nacin na koji je policija postupala u ovom slucaju. Iako je bilo normalno da Ministarstvo unutrasnjih poslova formira radnu grupu unutar ministarstva koja ce voditi ovaj veoma osjetljiv slucaj, cini se da je niz ljudi koji nijesu imali nikakvu ulogu u samoj istrazi bio obavijesten o slucaju u veoma preliminarnoj fazi. Iako TNE-u nijesu saopstena imena ljudi prisutnih na sastanku na kome je formirana ta radna grupa, on je obavijesten da su neki clanovi Odbora za antitrafiking bili prisutni. Ovakva vrsta postupka moze ugroziti isod slucaja i kompromitovati neophodnu povjerljivost preliminarne istrage.

28. Pred TNE se tvrdilo da je svjedoku S.C. prijetio jedan od policajaca koji su je odveli u Sigurnu zensku kucu. Potvrdjeno je da je jedan od policajaca koji su je odveli u skloniste brat jednog od osumnjicenih koji su kasnije uhapseni. Koliko je TNE poznato, ovo pitanje policija nikada nije istrazila a policajac o kome je rijec nikada nije ispitan u vezi sa tom optuzbom. TNE smatra da je ovaj propust veoma problematican.  

29. Na bazi prikupljenih informacija TNE ne moze iskljuciti mogucnost licnog ucesca nekih policajaca u slucaju S.C. ili mogucnost pritiska na policajce zaduzene za istragu. Svako takvo mijesanje moglo je uticati na dobro vodjenje slucaja.

30. U nekim slucajevima policija je dala kontradiktorne izjave ili nije dala adekvatne odgovore na pitanja TNE. Odredjene nepodudarnosti u izjavama pred TNE, ukazuju na odredjen stepen nepostene igre:

- Navodno je bilo vise inkriminisucih fotografija koje su prikupljene tokom preliminarne istrage nego sto je predato sudu;

- Date su kontradiktorne izjave ili okolisajuci odgovori o tome ko je kada obavijesten o ovom slucaju, kad je ovaj slucaj postao “vruc”;

- Cini se na osnovu video traka da je policijski razgovor sa svjedokom S.C. nepotpun, to jest da je policija sprijecila svjedoka da nastavi u odredjenom pravcu svjedocenja;

- I dalje je nejasno kako je ministar unutrasnjih poslova obavijesten o slucaju. TNE-u je pokazana kucana poruka nadleznog policajca - sef grupe za antitrafiking - (Milan Paunovic) u kojoj kratko objasnjava da “odredjeni policijski zvanicnici” mogu biti umijesani u ovaj slucaj. Ovaj dokument sadrzi ministrovo, rukom pisano, “zeleno svjetlo” da se nastavi sa policijskom istragom. Medjutim, TNE je dobio informaciju o duzem, prethodnom, rukom pisanom pismu istog policajca ministru u kojem sa vise detalja opisuje moguci opseg slucaja i umijesanih osoba. Ovo pismo navodno je kasnije u zvanicnim dokumentima zamijenjeno kracom “cenzurisanom” verzijom.

- TNE ima dobre razloge da vjeruje da je postupak foto identifikacije tokom policijske procedure bio lose vodjen. Svjedok S.C. opisala je osobu pod imenom Zoran Brko koja odgovara karakteristikama (u to vrijeme) podgorickog osnovnog tuzioca (Zorana Radonjica). Medjutim, zbog razloga koji nijesu otkriveni, ova fotografija nije nikada pokazana svjedokinji S.C. Sam osnovni tuzilac tvrdio je pred TNE da policija pokusava da mu namjesti.

31. Istrazne radnje policija je preduzimala i nakon pocetka sudske istrage, sto TNE smatra neuobicajenim za crnogorski sistem krivicnog pravosudja, narocito zato sto ove radnje nijesu preduzete iskljucivo na osnovu pismenog zahtjeva bilo sudije bilo tuzioca.

32. Ekspertski tim smatra da je zastita svjedokinje S.C. i sklonista, sto je bilo odgovornost policije, mozda nije obavljena profesionalno. To moze prosto biti rezultat nedostatka prakticnog iskustva u zastiti svjedoka/zrtve u Crnoj Gori uopste. Medjutim po misljenju TNE, nakon rane pocetne faze postupka, svjedokinju S.C. trebalo je premjestiti na drugu lokaciju, a ne drzati u sklonistu.

33. Ekspertski tim je primijetio da je tajna policija bila ukljucena u ovaj slucaj (pripadnik tajne policije stupio je na scenu neposredno prije odlaska S.C. u policiju). To je veoma neobicno za pravni postupak. Medjutim, ekspertski tim nije mogao da utvrdi prirodu, razloge i obim ucesca tajne policije. 

III. Javno tuzilastvo

34. TNE je primijetio da je tuzilastvo generalno pokusalo da ostane neuobicajeno i nepravilno distancirano od slucaja svjedokinje S.C., u ociglednom pokusaju da se ne nadje u kompromitovanoj poziciji. Sa druge strane, to je rezultiralo nedostatkom transparentnosti citavog procesa, i izaziva zabrinutost sto se tice nedostatka nepristrasnosti i mogucih drugih motiva nekih pripadnika tuzilastva, ukljucujuci drzavnog tuzioca i podgorickog osnovnog tuzioca.

35. Uprkos njegovoj navodnoj distanciranosti od slucaja, TNE je utvrdio da je podgoricki osnovni tuzilac i te kako bio umijesan u vodjenje ovog slucaja i u donosenje i pisanje odluke da se slucaj odbaci. U principu, TNE u ovome ne nalazi nista lose, s obzirom na to da je njegovo tuzilastvo radilo na slucaju visokog profila poput ovog.

36. Ipak, uprkos tvrdnjama pred TNE da je cvrsto uvjeren da je svjedokinja S.C. nepouzdana, osnovni tuzilac nije ulozio nikakav napor da sam utvrdi pouzdanost svjedokinje. On je u vise prilika davao i javne izjave stampi o nepouzdanosti ove svjedokinje, zbog cega se cini da je stampu koristio ka sredstvo za promociju sopstvenog misljenja.

37. Iako osnovni tuzilac nije prisustvovao nijednom saslusanju, on se dva puta pismeno zalio istraznom sudiji da ona ne obavlja svoje zadatke na propisan nacin ili da presporo napreduje. TNE smatra cudnim da su ove pismene prituzbe bile upucene direktno istraznom sudiji, zato sto zakon predvidja da se takva pisma salju predsjedniku suda, a ne “sudecem sudiji”.

38. Tokom razgovora sa TNE, bez pitanja za njegovo misljenje o toj stvari osnovni tuzilac (Zoran Radonjic) je izrekao pogrdne komentare o svjedokinji S.C. u vezi sa njenim polom, porijeklom i profesijom. Ovi komentari, koje TNE smatra veoma nedostojnim i neprofesionalnim, pokazuju potpuni nedostatak osjetljivosti prema zrtvama takvih krivicnih djela poput trgovine ljudima uopste. 

39. Zamjenik osnovnog tuzioca (Lidija Vukcevic), kojoj je dodijeljen ovaj slucaj, igrala je, kako je utvrdio TNE, prilicno pasivnu ulogu. Oba puta kada je zahtjev za produzenje pritvora osumnjicenih bio potreban, nije reagovala. Takodje nije prisustvovala nekim vaznim saslusanjima. Pokazala je nedostatak inicijative u predlaganju razlicitih istraznih radnji; TNE takodje smatra cudnim da se ispostavilo da vecina radnji koje je predlozila istraznom sudiji sugerisu oslobadjajuce dokaze za osumnjicene.

40. TNE smatra ovo (ne)cinjenje zamjenika osnovnog tuzioca neadekvatnim sa profesionalne tacke gledista. To jos vise zabrinjava zato sto je slucaj toliko osjetljiv a pripadnik tuzilastva je bio jedan od osumnjicenih. Ipak, TNE priznaje da se neki od nedostataka koje je ona pokazala mogu pripisati kontroli njenog nadredjenog (osnovnog tuzioca). Ovaj slucaj bio je suvise kompleksan da bi se njime bavio samo jedan tuzilac. Najmanje dva veoma iskusna tuzioca trebalo je odrediti za ovakav slucaj, a jos bolje ako bi ih podrzala grupa starijih kolega radi konsultacija ili pomoci kada se moraju donijeti teske odluke.

41. TNE je identifikovao ozbiljan nedostatak transparentnosti unutar tuzilastva: zamjenik drzavnog tuzioca (Zoran Piperovic) je bio uhapsen; drzavni tuzilac (Bozidar Vukcevic) je pozvan kao svjedok pod optuzbom svjedokinje S.C. (takve optuzbe, da su potvrdjene, trebalo je da ga stave u polozaj osumnjicenog a ne svjedoka); bilo je glasina da je podgoricki osnovni tuzilac umijesan. Osim toga, postupak i okolnosti u vezi sa suspenzijom uhapsenog zamjenika drzavnog tuzioca bile su nejasne.

42. Uprkos svim ovim elementima, transparentnost i nepristrasnost nijesu garantovani. S obzirom na sve okolnosti, ekspertski tim ne moze odbaciti snazan utisak da je zamjenik osnovnog tuzioca kome je dodijeljen ovaj slucaj prvenstveno sluzio kao pokrice za interese i uticaje koji nemaju nista sa pravilnim sprovodjenjem pravde. 

43. U slucaju nespojivosti interesa, tuzioci treba da se uklone iz slucaja. U situaciji kada je previse tuzilaca umijesano u slucaj, ili cak kada se to samo cini, onda slucaj treba izmjestiti u nadleznost drugog suda. U slucaju svjedokinje S.C, slucaj je vjerovatno trebalo izmjestiti iz Podgorice ili ga je trebalo voditi drugo tuzilastvo (iz drugog regiona ili iz kancelarije viseg tuzioca Podgorice). Ekspertskom timu je receno da takve mogucnosti postoje u zakonu, ali nijesu primijenjene.

44. Nakon sto je pregledao dio snimljenog svjedocenja svjedokinje S.C. na video traci i neke od dokaza u dosijeu, TNE smatra da je iznenadjujuce da tuzilastvo nije optuzilo druge osobe (ili bar pocelo preliminarnu istragu protiv njih) za koje je svjedok S.C. tvrdila da su je zlostavljali, vec ih je samo pozvalo kao svjedoke (a time nikada nijesu postali osumnjiceni). Osim toga TNE smatra neprihvatljivim da niko nije gonjen zbog brojnih krsenja naredbe o tajnosti koju je izdala istrazni sudija kako bi se sacuvao integritet postupka (ekspertski tim je konstatovao da je takvo krsenje izricito navedeno kao krivicno djelo u Krivicnom zakonu Crne Gore).

45. Konacno, ekspertski tim je ustanovio da tuzilastvo nikada nije ulozilo nikakve ozbiljne napore u pravcu zastite zrtve/svjedoka u ovom slucaju. Po misljenju ekspertskog tima postoji opsti nedostatak svijesti medju pripadnicima tuzilastva o specijalnim zahtjevima za gonjenje krivicnog djela trgovine ljudima. Ovo je takodje strukturalni problem koji evidentno postoji i van predmetnog slucaja.

IV Sudovi

46. Istragu je vodila sudija (Ana Vukovic) pod izuzetno teskim okolnostima i prakticne i pravne prirode. TNE smatra da je, uprkos ovim uslovima, istrazni sudija generalno radila dobro. Iako se podgoricki osnovni tuzilac zalio a advokati odbrane tvrde da je istrazni sudija vodila istragu na nacin koji je bio “konfuzan i bez plana”, ipak se ekspertskom timu cini da je djelovala ekonomicno, do mjere koja je bila moguca u veoma komplikovanoj situaciji.

47. Tokom istrage, ispitani su razni svjedoci, obavljena su prepoznavanja i inspekcije na licu mjesta i dokazi su prikupljeni iz drugih zemalja. Istrazni sudija saslusao je svjedocenje svjedokinje S.C. tokom 12 sastanaka, a zapisnik je imao 110 stranica. To ukazuje da je, s obzirom na kolicinu prikupljenog materijala, istrazni sudija vodila postupak prilicno brzo.

48. Medjutim, ekspertski tim je primijetio da su sljedeca medjusobno povezana problematicna pitanja rezultirala iz teskih okolnosti slucaja: - Istrazni sudija razvila je licnu privrzenost svjedokinji S.C. - Cak i za crnogorski sistem, u kojem istrazne sudije tokom istrazne faze generalno preduzimaju vise incijative od tuzilaca, u ovom slucaju sudija je, zbog pasivnosti tuzioca bila prisiljena da dijelom igra ulogu tuzioca; - Ceste konsultacije sa predsjednikom Osnovnog suda (Milic Medjedovic) su bile razumljive za ovakav komplikovan slucaj, ali su pravno problematicne posto je on bio predsjedavajuci troclanog sudskog vijeca odgovornog za donosenje rjesenja o njenim radnjama. - U smislu prava na odbranu, istrazni sudija je mozda otisla predaleko u zabranjivanju advokatima da vide dokumenta tokom citavog postupka; vecina drugih relevantih prituzbi koje su izrekli advokati odbrane pred ekspertskim timom u vezi sa pravom na odbranu i vodjenjem istrage (ispitivanje u sklonistu; prisustvo majke svjedokinje S.C. tokom ispitivanja itd) bila je po misljenju TNE prvenstveno rezultat nedostataka u vazecem zakonu nego ozbiljnog loseg postupanja ili greske istraznog sudije.

49. Uzimajuci u obzir sve okolnosti slucaja kao i zdravlje i bezbjednost svjedokinje S.C. ekspertski tim smatra da odluka da se dozvoli svjedokinji S.C. da napusti Republiku Crnu Goru nije bila sustinski pogresna. Cak i po vazecem zakonu, nju nije trebalo sprecavati da ode nakon sto je zavrsila davanje iskaza tokom istrage. TNE je bio uvjeren i u mogucnost dostupnosti svjedokinje S.C. ako bi ona bila potrebna za dalje ispitivanje ili za glavno sudjenje. Svjedocenje putem video veze takodje je bilo jedna od mogucnosti. Sve u svemu, ekspertski tim smatra da njen odlazak nije imao (ili nije trebalo da ima, s obzirom na dostupne razlicite pravne i prakticne opcije) stetne posljedice po postupak.

50. Neslaganje predsjednika Osnovnog suda i Viseg suda (Milan Radovic) u Podgorici po pitanju pritvora, kao i - po misljenju TNE - neprihvatljive konferencije za novinare koje su o tome odrzala oba predsjednika takodje dovode u pitanje nepristrasnost i transparentnost postupka.

51. Konacno, ekspertski tim smatra iznenadjujucim da Visi sud donosi odluku u vezi sa prijavom za lazno svjedocenje protiv svjedokinje S.C. u vrijeme dok istraga o slucaju svjedokinje S.C. jos traje.  

V. SkloniSte “Sigurna Zenska kuCa”

52. Mora se odati priznanje generalnoj ulozi “Sigurne zenske kuce” u borbi protiv trgovine ljudima u Crnoj Gori. Tamosnje osoblje pruzilo je neizmjernu podrsku svjedokinji S.C. pruzajuci joj skloniste i savjete. Medjutim, TNE je zakljucio da su nakon pocetnih faza postupka, predstavnici sklonista postali suvise umijesani u sam slucaj, a narocito suvise glasni prema medijima. Iako je razumljiva zelja da se podigne svijest o problemu trgovine ljudima, ovakve radnje mogu podriti bezbjednost svjedokinje i povjerljivost postupka.

53. Kao sto je vec pomenuto, ekspertski tim smatra da kada je slucaj vec postao opstepoznat, skloniste vise nije bilo dobro niti bezbjedno mjesto u kojem svjedokinja S.C. treba da ostane. Uprkos tome sto je skloniste cuvala policija, uglavnom je postojao slobodan pristup ovim prostorijama. Suvise ljudi je imalo pristup svjedokinji S.C.

d. Drugi relevantni faktori

I. Upotreba medija

54. Upotreba medija bila je veoma vazan faktor u citavom slucaju svjedokinje S.C. Iako je ona mogla omesti moguce pokusaje da se slucaj zataska, izvjestavanje u medijima imalo je uglavnom negativan uticaj na ovaj slucaj, bez obzira koju su stranu pojedine novine favorizovale.

55. Nije ucinjeno dovoljno napora tokom slucaja svjedokinje S.C. da se sprijeci curenje informacija u stampi. Po zakonu, sudska istraga je sama po sebi povjerljiva. Istrazni sudija moze izdati dodatnu naredbu o tajnosti sto je u ovom slucaju uradjeno. Cudno je da niko nije optuzen za krsenje naredbe o tajnosti, sto je prilicno ozbiljan prekrsaj.

56. Suvise entuzijasticna tendencija zvanicnika, pripadnika pravosudja i drugih strana ukljucenih u ovaj slucaj da daju izjave stampi, narocito kada se stvar jos istrazuje, pitanje je za ozbiljnu zabrinutost. Cak i tokom posjete TNE, za koju se i Vlada slozila da nece biti izvjestavanja medija do njenog okoncanja, izvjestaji o intervjuima sa odredjenim osobama dostavljeni su stampi. II Medjunarodna zajednica

57. Normalno je i neophodno da medjunarodna zajednica slijedi razvoj dogadjaja u novonastalim demokratijama i, narocito, kljucne i osjetljive dogadjaje poput slucaja svjedokinje S.C. TNE takodje pozdravlja pomoc medjunarodne zajednice u premjestanju i zastiti svjedokinje S.C. Medjutim, direktni otvoreni i javni komentari, putem saopstenja za stampu i konferencija za novinare u vezi sa slucajem koji je jos predmet sudske istrage, mogu imati negativan uticaj. Po misljenju ekspertskog tima, oni su imali, do odredjene mjere, negativan uticaj u slucaju svjedokinje S.C. Takvi komentari dodatno su podijelili suprotstavljene domace zainteresovane strane u ovom slucaju i doprinijeli osjecaju “zavjere” i pristrasnosti. Medjunarodna zajednica treba da izbjegne mijesanje u slucaj koji tece, osim ako takvo mijesanje nije dio strukturiranog, prethodno ustanovljenog mehanizma monitoringa, na osnovu konvencije.     

III. Mala zemlja i porodicni i drugi licni odnosi

58. Jasno je da brojne porodicne i licne veze medju razlicitim akterima (ukljucujuci veze izmedju osumnjicenih, nekih policajaca, nekih tuzilaca, nacionalnog koordinatora za antitrafiking, cak i osoblja “Sigurne zenske kuce”) koje je konstatovao ekspertski tim tokom posjete, nijesu imale zdrav uticaj na nacin vodjenja ovog slucaja u razlicitim fazama, a narocito kada se neke osobe nijesu iskljucene ili su bile iskljucene iz postupka i protoka informacija.

IV. Unapredjenja, otpustanja i nove funkcije

59. TNE je konstatovao cinjenicu da je nedavno niz ljudi, direktno ili indirektno umijesanih u ovaj slucaj, ili unaprijedjeno (odredjeni policajci), imenovano na vazne nove funkcije (bivsi nacionalni koordinator protiv trgovine ljudima) ili, sa druge strane, uklonjeno sa pozicija ili nije ponovo imenovano na prethodne funkcije (bivsi ministar untrasnjih poslova, bivsi predsjednik Osnovnog suda u Podgorici).

60. U kontekstu slucajeva poput ovog svjedokinje S.C., imenovanja kojima nedostaje transparentnost nanose stetu javnom mnjenju o pravilnoj primjeni pravde i povjerenju u nju. Neopravdana unapredjenja mogu se smatrati nagradom za cutanje ili necinjenje. Iznenadni premjestaji takodje mogu biti vidjeni kao pokusaj da se “nesrecni incident gurne pod tepih”. Iako je zelja da se prebrodi neprijatna afera razumljiva, takve mjere, medjutim, zaista pogorsava osjecanje javnosti da pravda nije zadovoljena.      

e. Odluka tuzioca da odbaci slucaj

61. Odluku sa potpisom zamjenika osnovnog tuzioca da se odbaci ovaj slucaj navodno je donio kolegijum svih tuzilaca u Podgorici, i uz zeleno svjetlo viseg tuzioca u Podgorici. Obrazlozenje ove odluke bilo je izuzetno dugacko (40 strana).

62. Ekspertski tim je utvrdio da je u “normalnom” slucaju veoma neuobicajeno da crnogorski tuzilac odbaci slucaj nakon kompletiranja sudske istrage posto je vezan principom legaliteta i mora podici optuznicu ako postoji razumna osnova da se vjeruje da je pocinilac izvrsio djelo. Sta vise, zakon zahtijeva da istrazni sudija, troclano sudsko vijece i Visi sud prekinu istrazni postupak po sluzbenoj duznosti ako utvrde da nema dovoljno dokaza da se nastavi sa slucajem. U slucaju svjedokinje S.C. nijedna od pomenutih institucija nije preduzela ovu mjeru, tako da su ocigledno vjerovali da ima osnova da se nastavi; cak i kada je Visi sud ukinuo pritvor svim osumnjicenima, to je uradjeno ne zato sto on nije utvrdio da postoji razumna osnova da se vjeruje da je pocinilac izvrsio djelo, vec zato sto nije bio uvjeren da je pritvor neophodan.

63. Pored toga, TNE je uocio cinjenicu da je, prema vazecem crnogorskom zakonu, svaka optuznica koju podigne tuzilac predmet posebne zalbe (prigovor na optuznicu) tako da specijalno vijece suda mora preispitati postojanje prima facie (ociglednih) dokaza prije nego sto posalje slucaj na sudjenje.

64. Svi pomenuti faktori ukazuju da je odluka tuzilastva da odbaci slucaj u toj fazi bila veoma neobicna. TNE smatra da su sve to bili razlozi da se slucaj posalje pred sud.       

65. Odluka tuzioca da odbaci slucaj pociva na sljedecim osnovnim premisama: - Svjedokinja S.C. nije bila pouzdan svjedok, zbog njenih odredjenih kontradiktornih izjava u vezi sa vremenom i mjestom dogadjaja koje je opisivala. TNE smatra da se takvim zakljuckom previdja cinjenica da je takva konfuzija uobicajeno stanje zrtava trgovine ljudima, narocito ako svjedocenje pokriva period od nekoliko godina.

- Nijedan od svjedoka ne potvrdjuje svjedocenje svjedokinje S.C. Ekspertski tim bi zelio da ukaze da bi - s obzirom da su gotovo svi svjedoci bili navodno povezani sa svjedokinjom S.C. na navodno diskutabilan ako ne i kriminalan nacin - kredibilitet nekih od ovih svjedoka mogao da bude diskutabilan;

- “Materijalni” dokazi u vidu prijava u hotelima, radnih dozvola itd, kontradiktorni su svjedocenju svjedokinje S.C. Ekspertski tim uocava da, pored cinjenice da je falsifikovanje radnih dozvola uobicajeni nacin djelovanja trafikanata, nijedna grafoloska ekspertiza nije obavljena da se ustanovi da li su ove prijave u hotelima zaista ispunila svjedokinja S.C.   

VI. ZAVRSNE OPSERVACIJE I PREPORUKE

a. Pravni i institucionalni okvir za borbu protiv trgovine ljudima

66. Republika Crna Gora trebalo bi da reformise svoj krivicni postupak kako bi on bio u skladu sa medjunarodnim standardima ljudskih prava i efikasnosti pravde. Teme koje zahtijevaju paznju su izlozene tacki Vb. Posebno bi trebalo da bude moguce da se izbjegnu ponovljena saslusanja svjedoka koji su potencijalno ranjivi, tako sto bi se advokatima odbrane pruzila mogucnost da ih ispitaju na saslusanju. Moraju se takodje razviti programi, struktura i svijest o zastiti svjedoka.

67. Crna Gora treba da reformise zakon o tuziocima. Imperativno je da pravni i institucionalni okvir pruzi organima zaduzenim za otkrivanje, istragu, gonjenje i sudjenje ozbiljnih krivicnih djela (ukljucujuci trgovinu ljudima) dovoljno finansijskih i ljudskih resursa kao i garancija da ce biti slobodni od nepropisnog uticaja. U Crnoj Gori je to narocito tesko postici s obzirom na velicinu i stanovnistvo zemlje. Korak u pravom smjeru bio bi uspostavljanje kancelarije specijalnog tuzioca koji bi se bavio svim teskim slucajevima kriminala poput trgovine ljudskim bicima, organizovanog kriminala i korupcije, koja bi trebalo da tijesno saradjuje sa slicnim strukturama u policiji.

68. Trgovina ljudima je tema o kojoj u Crnoj Gori postoji odredjeni stepen svijesti, barem putem izrazenog publiciteta ovog slucaja u medijima. Ipak, mnogo toga ostaje da se uradi kako bi se uticalo konstruktivno na stavove u ovoj oblasti. Tim medjunarodnih eksperata naisao je na odredjen otpor tokom intervjua sto je ukazalo na neku vrstu voljnog sljepila prema ovom pitanju. Djelovi vlasti nijesu dovoljno svjesni da Crna Gora moze biti nesto vise nego tranzitna zemlja za trgovinu ljudima.

69. U smislu profesionalne obuke, opsti programi obuke su neophodni za policiju, tuzioce, sudije i nevladine organizacije u oblasti borbe protiv trgovine ljudima. Specificna obuka trebalo bi takodje da bude omogucena u oblastima zastite svjedoka i postupanja sa ranjivim svjedocima (kako postavljati pitanja itd.).  

70. Vlada treba da pruzi dodatnu podrsku Nacionalnom koordinatoru za borbu protiv trgovine ljudima i projektnom odboru za antitrafiking.

71. Zvanicnicima, policajcima i pripadnicima pravosudja i tuzilastva trebaju striktna pravila i korisna upustva kako da se odnose prema stampi kada se slucaj nalazi u pravosudnom procesu. Osnovni koncepti poput pretpostavke nevinosti, zastite prava zrtava i svjedoka, treba da budu obuhvaceni u tim odnosima sa stampom.

72. Treba podrzati mrezu sklonista u regionu, kako bi osobama kojima je potrebna zastita moglo biti pruzeno utociste na manje izlozenoj lokaciji. b. Slucaj moldavske drzavljanke, svjedokinje S.C.

73. Niz pravaca djelovanja i dalje je otvoren u vezi sa slucajem svjedokinje S.C.: - Do 2. septembra 2003. sama S.C. je imala opciju da preuzme postupak kao supsidijarni tuzilac. - Bilo bi moguce da se ovaj slucaj preispita. Prema clanu 403. Zakona o krivicnom postupku, sud moze ponovo otvoriti postupak (na zahtjev tuzioca, advokata odbrane ili zrtve) ako se a) pojave novi dokazi ili se b) utvrdi da je tuzilac odbacio slucaj tako sto je izvrsio krivicno djelo (zloupotreba ovlascenja). Ova druga opcija je nerealna posto zakon trazi da se zloupotreba ovlascenja mora dokazati pravosnaznom presudom suda (tj. tuzilac mora prvo biti oglasen krivim za krivicno djelo). Prva opcija je realniji pravac, posto zahtijeva da se, na primjer, pojavi jedan novi svjedok, dodatni medicinski dokazi ili grafoloska analiza.    

74. Ako se, medjutim, slucaj ponovo otvori u istom okruzenju, ekspertski tim ozbiljno sumnja da bi pravda ikad bila zadovoljena, s obzirom da je citav proces vec bio uprljan. Jedna mogucnost bi bila da se slucaj premjesti u drugu nadleznost u Crnoj Gori. Zakon o krivicnom postupku omogucava “delegiranje nadleznosti”. Ovaj slucaj bi prema tome trebalo da vodi druga kancelarija tuzioca i drugi Osnovni sud. Kao garancija, novi proces trebalo bi da interno prati medjunarodni “posmatrac” ili “savjetnik”, na primjer tuzilac pridruzen novom glavnom tuziocu u ovom slucaju. Slican korak je, na primjer, preduzela Albanija 2001, nakon atentata na istaknutog opozicionog politicara.

75. Odredjena krivicna djela u vezi sa ovim slucajem navodno su izvrsena na teritoriji Republike Srbije i drzave Bosne i Hercegovine. Tehnicki, za dio slucaja koji se navodno dogodio van Crne Gore prema tome moze biti sudjeno de novo (ispocetka) u relevantnoj jurisdikciji. To bi u najmanju ruku bilo komplikovano. 76. Unija Srbije i Crne Gore nije ucesnica Evropske konvencije o ljudskim pravima (iako je unija potpisala Konvenciju 3. aprila 2003, nije je jos ratifikovala). Prema tome nema mogucnosti da se svjedok S.C. zali da je Srbija i Crna Gora prekrsila jedno od prava iz Konvencije, cak i ako bi iscrpila sve domace pravne ljekove. Tehnicki, ovo bi, medjutim, bilo moguce ako su domaci pravni ljekovi iscrpljeni u drugoj zemlji koja moze polagati pravo na nadleznost nad ovim slucajem i koja je clanica Konvencije.

VIJESTI